Skrivanje dijela podataka dovodi do pogrešnih zaključaka
Objavljeni su brojni radovi koji pokazuju koliko dobro cjepiva štite ljude nakon druge doze. Neki od ovih učinaka su iluzija. Učinak se događa kao rezultat netočnog mjerenja i fenomena koji se naziva pristranost preživljavanja.
Pristranost preživljavanja događa se kada se grupa uspoređuje u dvije vremenske točke, ali članovi grupe se mijenjaju između vremenskih točaka. To bi bilo kao da procjenjujete kvalitetu škole plivanja koja favorizira tehniku bacanja ljudi usred oceana, ostavljajući ih na nekoliko sati i prizivajući zasluge za to koliko dobro preostali učenici znaju plivati. Nakon dva sata, ostali bi samo oni koji su već znali plivati i možda nekolicina onih koji su naučili plivati na teži način! Jadne duše koje su se utopile u međuvremenu se ni ne računaju. Pripisivanje plivačke sposobnosti preostalih ljudi treneru koji se pojavio 2 sata kasnije očito bi dalo vrlo pogrešnu sliku. Isticanje da se nitko nije utopio u kasnijim lekcijama bilo bi jednako pogrešno u određivanju uspjeha ‘tehnike podučavanja’.
Kod cijepljenja protiv covida postoji razdoblje od dva tjedna nakon cijepljenja koje nije uključeno u podatke. Obrazloženje za to je da je cjepivima potrebno neko vrijeme da induciraju antitijela i stoga podaci za prva dva tjedna nisu relevantni. Očito je ovo manjkavo. Što ako cjepiva imaju štetne učinke koji su vidljivi odmah, a koji nemaju nikakve veze s proizvodnjom antitijela? Primjer je visoka stopa herpes zostera nakon cijepljenja protiv covida, što sugerira da postoji problem s reaktivacijom virusa. To može objasniti zašto su stope infekcije Sars-CoV-2 zapravo veće kod cijepljenih nego kod necijepljenih u prva dva tjedna nakon cijepljenja.
Učinak eliminacije prva dva tjedna je pogrešna pristranost podataka. Ako se ljudi zaraze i umiru tijekom tog razdoblja, to treba uključiti. Ne može se zanemariti mogućnost da samo cjepivo može utjecati na stopu infekcije i potrebno je uključiti cijeli skup podataka kako bi se točno procijenila učinkovitost. Samo mjerenjem razdoblja nakon većeg rizika od infekcije (0-14 dana) moguće je biti prevaren. Svaki signal bi bio promašen.
Osim što je besmisleno u smislu individualnog rizika ukloniti ovaj vremenski period, imat će utjecaja i na širu zajednicu. Ako cjepivo doista izazove nagli porast infekcija tijekom prva dva tjedna, to će neizbježno povećati širenje i dovesti do povećanog broja infekcija u toj zajednici tijekom tog vremena. Stoga procjena učinka programa cijepljenja mora uključivati ne samo učinak na pojedinca, već i na širu zajednicu.
Ova je točka od posebne važnosti za usko povezane zajednice u kojima se mnogi cijepe istovremeno, kao što su škole, a posebno zajednice s velikim brojem ranjivih ljudi kao što su domovi za njegu i bolnice. Ono što mi zapravo radimo je ‘ubrzavanje’ vala infekcija (i smrti). U konačnici, na kraju virusne sezone, preminuo je isti broj ljudi. Zbog izuzimanja ranijih smrtnih slučajeva (1-14 dana), zavedeni smo u mišljenju da su cjepiva bila učinkovitija nego što su zapravo bila. Samo gledanjem na kasniji period i gledanjem manjeg broja umrlih tijekom tog vremena, stvorena je iluzija da su životi spašeni. To je vidljivo u podacima iz mnogih zemalja nakon uvođenja cjepiva. Grafikon u nastavku koji prikazuje Veliku Britaniju u odnosu na Europu ilustrira ovu točku, budući da je UK najbrže uvela cjepivo. Ukupan broj umrlih, predstavljen područjem ispod krivulje, bio je sličan kao u drugim zemljama, ali je samo sabijen u kraće vremensko razdoblje.
Slika 1: Smrtni slučajevi od Covida zimi u Velikoj Britaniji i Europskoj uniji
Pogledajmo sada neke konkretne primjere, npr. ovo istraživanje o štićenicima staračkih domova u Sjedinjenim Državama. Rezultati pokazuju da je tijekom istraživanja 6,8% cijepljene populacije bilo zaraženo, a 6,8% necijepljene populacije. Međutim, odlukom da se prvih 14 dana nakon cijepljenja treba isključiti, siva zona za cijepljenu skupinu uspoređuje se s crnom i sivom zonom u kombinaciji za necijepljene. To bi moglo dovesti do tvrdnje o 66% učinkovitosti cjepiva protiv infekcije. Autori ove studije bili su dovoljno iskreni da podijele sirove podatke i nisu tvrdili da je učinkovitost bila 66%.
Pdf:
Slika 2: Podaci iz US paper-a koji pokazuju postotak populacije staračkih domova
koji su bili zaraženi prema vremenu nakon što je klinika došla u njihov dom i prema statusu cijepljenja
Međutim, brojne studije su se oslanjale na ovaj trik kako bi iznijele tvrdnje o učinkovitosti cjepiva. Najočitiji primjeri za to su originalna studija Pfizera i ispitivanje AstraZeneca.
PDF:
Slika 3: Grafikon iz ispitivanja AstraZeneca koji pokazuje cenzuru u ranom razdoblju (‘Razdoblje isključenja’)
Uzmimo drugi primjer, danski dokument mjerio je broj infekcija kod zdravstvenih radnika i štićenika domova za njegu. Prije početka programa cijepljenja bilo je zaraženo 4,8% zdravstvenih radnika, a 3,8% štićenika domova. Studija je završila na kraju danskog zimskog vala nakon što je 95% štićenika domova za njegu bilo cijepljeno, a 28% zdravstvenih radnika. S obzirom na lošiji položaj na početku i nižu stopu procijepljenosti zdravstvenih radnika, mogli biste očekivati da im je sveukupno gore. Međutim, postotak zaraženih na kraju vala bio je 7,0% među zdravstvenim radnicima, ali 7,7% među štićenicima domova za njegu.
PDF:
Slika 4: Podaci iz danskog istraživanja koji pokazuju postotak zaražene populacije
među štićenicima domova za njegu i zdravstvenim radnicima
Kolika je učinkovitost cjepiva prijavljena u istraživanjima covida doista mjera pristranosti preživljavanja u kombinaciji s prirodno stečenim imunitetom? Ovo je kritično pitanje. Nikakva tvrdnja o učinkovitosti cjepiva ne bi se trebala iznositi bez prethodnog rješavanja ovog pitanja.
