Napisala Patricia Harrity 29. Siječnja 2022.
Dr. Luis Miguel De Benito ,gastroenterolog s doktoratom iz molekularne biologije, snimio je isječak o eksperimentu koji je proveo i kojim je otkrio misteriozne MAC adrese otkrivene kod cijepljenih osoba s Bluetooth aplikacijama.
Iako možda zvuči vrlo futuristički, čuli smo od Klausa Schwaba , osnivača i predsjednika Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), da će ljudska bića uskoro dobiti čip u svom tijelu kako bi se stopila s digitalnim svijetom, ovo je zabilježeno u intervjuu za švicarski kanal RTS 10. siječnja 2016.
U istom intervjuu upitan je kada će biti implantabilnih čipova, Schwab je odgovorio: “Svakako ćemo ih u sljedećih deset godina, prvo, nositi u odjeći, a onda bismo mogli zamisliti da ćemo ih usaditi u mozak ili pod našu kožu.
Klaus Schwab
Schwab, dizajner i promotor Velikog Reseta,također je tip za kojeg smo više puta čuli kako kaže da je “COVID -19 “rijedak, ali uski prozor mogućnosti za ponovno promišljanje, ponovno izmišljanje, resetiranje našeg svijeta”.
Ovaj “Prozor mogućnosti” nastao je izgradnjom plandemije, koja je u biti bila trojanski konj korišten za uvođenje Schwabovih planova.
Schwab je također otkrio da će “na kraju možda doći do izravne komunikacije između našeg mozga i digitalnog svijeta. Ono što vidimo je svojevrsna fuzija fizičkog, digitalnog i biološkog svijeta”
Nalazi dr. Benita iz njegovog eksperimenta provedenog u ljeto 2021. mogli bi sugerirati da su Schwabovi planovi za ovu fuziju možda već ostvareni putem injekcija genske terapije COVID-a, za koje se, prema Benitou, čini da instaliraju MAC adresu unutar pojedinaca koji su primili „cjepivo“.
Video snimak će biti povezan na kraju ovog članka a prijepis snimke nalazi se ispod.
Dr.Luis Benito, prijepis snimke
Danas ću vam otkriti rezultate od ovoga ljeta, koji su u skladu s onim što bi moglo biti iza svih ovih pokušaja cijepljenja.
Zašto toliko zanimanje za „cijepljenje“?? Što je razlog? reći ću vam.
Međunarodne organizacije koje također istražuju ovu stvar zamolile su me za kratak izvještaj o tome što sam radio tijekom ljeta i pročitat ću vam ga takvog kakav jest.
Napravit ću pojašnjenja onoga što govorim, ali ovo je ono što sam im napisao i različiti timovi koji to istražuju mogu vidjeti koji je dio toga ispravan a koji ne.
Prevode ga na nekoliko jezika. Kažem to jer će, vjerojatno, do 31. biti javno objavljeno na drugim mjestima ili što već.
Bilo mi je teško odlučiti se za ovo. Znate li zašto? Zato što je malo teško izvući činjenice iz medicinskog problema.
Sve je ovo, znate, počelo kao kanal za raspravu o razvoju pandemije, pogođenima, liječenju, virusu, kako je na jedinicama intenzivnog liječenja. E, pa,ovo više nema smisla.
Sve je to dio prošlosti. Sada, ono kamo idemo je prepoznavanje želje vlasti da se ljudima oduzme sloboda.
Nije me briga mislite li da buncam ili ne, ali kako imam moralnu obvezu prijaviti što sam napravio, reći ću vam danas. I tko želi vjerovati vjerovat će, a tko ne želi vjerovati prosuditi će sam, kritizirati i usporediti.
Kao što sam rekao, napisao sam i već poslao timovima koji proučavaju ovu temu u različitim dijelovima svijeta.
Ako s medicinskog stajališta nema potrebe provoditi nikakvu preventivnu mjeru za bolest sa smrtnošću od 2 promila, čemu toliko inzistiranje da se svi cijepe?
Što će mi dati cjepivo a da to već nemam? Pa, ovaj eksperiment je proizašao iz ove refleksije.
Iako ima mnogo konzultacija, tijekom ljeta 2021., u popodnevnim satima, bio sam jedini operativac. Poslijepodne u toj zgradi nije bilo ni administrativnog osoblja.
Ispod svog ureda povremeno sam parkirao vozilo hitne pomoći iz SUMA-e, iz hitne službe, jer tamo imaju bazu. To su bile jedine “smetnje” koje sam otkrio. Većina promatranja obavljena je bez tog objekta. Započeo bih konzultacije u 15:00 sati i zakazivao pacijente svakih 20 minuta.
Zbog COVID mjera preporučeno je da dođu sami i po mogućnosti u dogovoreno vrijeme. Ni prije ni poslije. Prije početka konzultacija, povezao bih Bluetooth aplikaciju na svom mobitelu i uvijek bih provjeravao da nema uređaja koji je dostupan za kontaktiranje, da nema elektroničkog uređaja u dometu za povezivanje.
Kada bi se pacijent pojavio, često već uz stepenice ili na početku hodnika, 20-ak metara dalje od ordinacije, na mobitelu sam mogao vidjeti ako se pojavi jedan ili dva uređaja za povezivanje putem Bluetootha, jedan ili dva ili nijedan.
Na telefonu sam mogao provjeriti otkriva li Bluetooth nešto ili ništa i ako je nešto, to je uređaj s kodom MAC adrese (Media Access Control). Ovo je jedinstveni identifikator koji proizvođači elektroničkih uređaja dodjeljuju kartici ili predmetu koji se može umrežiti.
Nakon što bih se pozabavio medicinskim zahtjevima pacijenta, pitao bih ga je li cijepljen protiv COVID-a. Ako je odgovor bio potvrdan, obično je bio brz i bez oklijevanja, a ako je bio negativan, često je bio popraćen određenim oprezom, ako ne i ljutnjom na pitanje.
Reakcija koja mi je dala do znanja da su, općenito, oni koji se nisu htjeli cijepiti bili podvrgnuti nekoj vrsti nepovoljne društvene situacije. Nakon što bih uvjerio pacijenta (da nema potrebe biti u nelagodi, op.p.), kakav god bio njegov odgovor, zapisao bih na list papira odgovor koji bih dobio.
Niti jedan od 137 pacijenata koje sam pitao nije odbio odgovoriti. Ako je odgovor potvrdan, pitao bih ih koju su vrstu cjepiva primili, kada i jesu li imali nuspojave.
Zatim bih ih pitao imaju li mobitele ili elektroničke uređaje kao što su bežične slušalice ili tablete na sebi, i ako je tako, zamolio bih ih da ih na trenutak isključe. Kad bi ga ugasili, na mom mobitelu, obično bi nestao jedan od uređaja koji se registrirao na Bluetooth.
Od stotine, evo rezultata.
Od 137 ispitanih pacijenata, 112 ih je reklo da su cijepljeni, a 25 da nisu cijepljeni.
Kod nikoga od pacijenata koji su rekli da nisu cijepljeni nisam uočio niti jedan uređaj dostupan za Bluetooth vezu, nakon što je osigurao isključenje svog mobitela i slično, ako ga ima.
U 96 pacijenata od 112 koji su rekli da su cijepljeni, a 96 od 112 je isključilo svoje elektroničke uređaje ako su ih nosili, MAC kod je ostao na ekranu mog mobitela, što sam već zabilježio u svojim bilješkama na anamnezu pacijenta.
Protumačio sam da je to šifra koju je nosio sam pacijent i da je, zapravo, kada je izašao iz ordinacije, napuštajući zgradu, ona nestala s mog mobitela.
Ovim jednostavnim opažanjem tijekom srpnja i kolovoza uspio sam potvrditi da 100% pacijenata koji kažu da nisu cijepljeni ne pokazuju nikakav kontakt s mojim mobitelom putem Bluetootha. Ali 86% onih koji su rekli da su cijepljeni generirali su MAC adresu na mom mobitelu.
Ovo su zapažanja iz kojih proizlaze mnoge nedoumice i pitanja, među kojima su ona koja mi se čine najznačajnija su
Prvo : Dolazi li signal otkriven na mom mobitelu od cijepljene osobe? Pa, upravo izolirano okruženje i neometanje drugim signalima znači da nema drugog izvora kontaminacije.
Naime, kada bi stigla SUMA kola hitne pomoći, osim ostalih uređaja kao što su “ SUMA baza ” i nekoliko MAC adresa koje sam pripisao osoblju hitne pomoći koje se moglo cijepiti, primijetio bih da su ti signali nestali kada bi hitna otišla. A kad bi se pojavile sumnje ima li još nekog ometajućeg elementa, primjerice pratnje pacijenata u hodniku, slučajnih operatera u hodniku koji bi mogli biti izvor ili podrijetlo drugih oznaka, onda bih taj slučaj odbacio. To nije unutar ovih 137 koje sam potvrdio.
Drugo : Otkrivaju li svi mobiteli Bluetooth uređaje s jednakim mogućnostima? Moj odgovor je ne. Moje iskustvo je da ne.
Treće : Dopušta li detektirana MAC adresa na osobi interakciju s njom? U kojoj mjeri? Barem sam siguran u jedno: to mi je omogućavalo da znam gdje se nalazi jer sam znao da će netko cijepljen doći u moj ured i prije nego što bi se pojavio.
Četvrto pitanje koje sam si postavio: Ako je MAC adresa nešto osobno, individualno i neponovljivo, kako je moguće da pet osoba kojima je ubrizgan sadržaj iste bočice, iz iste distribucije iste serije, nema 5 različitih MAC adresa?
Pa, konzultirao sam se s nekim računalnim tehničarima, robotičarima i kolegama biolozima i inženjerima, stručnjacima za informatiku i nanorobotiku. I zagovaraju mogućnost da se taj kod generira kao rezultat interakcije onoga što je ubrizgano s genetskim materijalom pacijenta.
Možda ne toliko s njihovom DNK koliko s većim kompleksom kompatibilnosti, haplotipova, koji su u konačnici izvedeni iz genoma.
Ako MAC adresu generira cjepivo, zašto je ima samo 86% onih koji tvrde da su cijepljeni? Za odgovor na ovo pitanje razmatrani su različiti odgovori.
Neke od bočica mogu biti placebo.
Neke bočice mogu biti denaturirane.
Nedostatak odgovora. Drugim riječima, očekivani rezultati se ne postižu uvijek kada se proizvod primjenjuje.
Što mi se čini vrlo važnim, možda pacijent laže i kaže da je cijepljen kada želi izbjeći probleme ili kontroverze.
Imam mnogo nedoumica. Ovo su nalazi do kojih sam došao. Oni su izvan mog medicinskog znanja. Jednostavno potvrđujem da kad se susretnete s osobom u izoliranom okruženju, to se pojavi na mom mobitelu.
Što to znači? Nemam pojma. Ali ne sviđa mi se!
Video:
https://rumble.com/embed/vn3owb/?pub=i6kpb