Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
(Antun Gustav Matoš, pjesma “1909.”)
Svakodnevno dobivamo brda svakojakih linkova, radova, vijesti i pamfleta koji su odavno prestali imati svoju inicijalnu svrhu. Dugo vremena nas nekako drže i guraju u sve dublji grč. Onaj grč dok razmišljamo o svojoj budućnosti i budućnosti svojih najdražih. Početkom godine, dok je stanje bilo pomalo i pod upitnikom (u pozitivnom smislu) više smo razmišljali o nekoj udaljenijoj, pomalo mističnoj budućnosti za koju nam je jasno da nosi nezamislvie uvjete života, a sada već u sami suton te iste godine osjeti se zadah te neke budućnosti u kojoj ne vidimo sebe ovakve.
Autoriteti u kutama čija snaga dolazi iz “znanosti”, a čija vjerodostojnost i pečati stižu iz džepova nekih tipova sa onom nekom prazninom u očima i duši, nama (dalje u tekstu stoka) već dvije godine pune glave brojevima, izvješćima i “rekordima” koji za cilj imaju da nas još više usose i utope u propitkivanje, razmišljanje i ronjenje bespućima depresije, paranoje i anksioznosti. Autor ovog članka se svakodnevno pita: Jesam li ja uopće pohađao školu? Što ako je 2 plus 2 ustvari 3, ono asimptomatski? Isti ti autoriteti nam nameću neke nevidljive zakone čiji su temelji nikakvi i proizlaze iz one praznine i ništavila koje svi prepoznajemo u njihovim očima, dok iste te zakone pa i one elementarnije krše tisuće puta dnevno.
Cijelo vrijeme dok ta predstava traje, negdje u pozadini imamo onaj osjećaj da će biti sve dobro. Taj osjećaj nas usporava i vraća na kauč da prebacimo kanal na TV-u i mozak ugasimo do daljnjeg. Tako u jebeni nedogled.
U rijetkim trenucima kada se otmemo sivilu, bar neki od nas, završe u drugoj nijansi sivila, a to je beskrajno čitanje i istraživanje s ciljem (ili možda nadom ipak?) da razotkrijemo neku zavjeru sa dovoljno vjerodostojnim dokumentima iz dovoljno vjerodostojnih izvora. I nakon dvije godine djeljenja nebrojivih snažnih službenih dokumenata, istraživanja pa i zakona, shvatimo da smo na puno lošijem mjestu u ovoj utrci nego na njenom početku. Kada zbrojimo i još više oduzmemo, zaključak je da pravila igre koju igramo uopće nisu ni približno ista. Modus operandii naš i njihov (dalje u tekstu pastiri) je drugačiji. Oni su kyokushin, mi smo shotokan. U vremenu kada svjedočimo najvećem oduzimanju ljudskih prava ikad, ne u jednoj državi nego u svim državama cijelog svijeta, mi se držimo demokratskog načina koji se temelji na tome kako ćemo neku prijavu ili tužbu ispuniti i predati dalje procesuiranje nekome iz pastirove kuće. Yes right, jedini rezultat toga će biti taj da upravo vas pastir izabere kad mu sljedeće blagdane kupac dođe kupiti janje.
U dvije godine nismo mogli posvjedočiti:
- javnoj raspravi opasnosti virusa i bolesti
- javnoj raspravi o efektima mjera (nuspojavama samih mjera?)
- javnoj raspravi o tzv. cjepivu i sigurnosti istog
- javnoj raspravi o legalnosti, legitimnosti i zakonitosti bezbroj pojava kojima smo svjedoci bili
- javnoj raspravi o alternativnim lijekovima koji se demoniziraju
Samo ćemo navesti nekoliko primjera kojima istina ne ide u prilog:
- Videoisječci i vijesti na kojima ljudi po azijskim zemljama jednostavno padaju na ulicama dok ih kosi smrtonosni virus
- Kontradiktornost izjava raznih istaknutih osoba čija riječ (na oko) ima težinu
- Nepoštivanje zakona (konkretno onoga o zaštiti pučanstva o zaraznih bolesti) i samog ustava
- Neprestano maltretiranje i demokratsko guranje cjepljenja kao jedinog oružja protiv pandemije, unatoč tome što je bezbroj dokaza koji govore da cjepljenje treba odmah zaustaviti i sudu privesti sve one koji su sudjelovali u lancu brizganja svake doze cjepiva (Trebamo li reći da je ovo cjepivo najsmrtonosnije cjepivo otkad se “mjeri” s naglaskom da netko iz pastirove obitelji radi na brojanju)
- Do sada smo samo mi objavili ogroman broj peer-reviewed radova i citiranih autora koji su cjenjeni u akademskoj i znanstvenoj zajednici a koji jednoznačno govore protiv ovog službenog narativa koji okružuje “Covid”, a možemo zamisliti koliko je toga u cijelom svijetu, pa da se mogu nabrojati države tek na prste jedne ruke koje su uvažile drugo mišljenje. (Pogledajte afričke države.)
- Demonizacija Ivermektina i Hidroksiklorokina koji imaju uspješnost od preko 95%
O jadu se zabavišmo, Hrvati moji
Sve ovo navedeno se događa već punih 20 mjeseci i koliki god bili legalisti i vjerovali službenom narativu, nešto smrdi užasno. Smrdi od dana kada su svi mediji svijeta sinkronizirano puštali videoisječke ljudi koji padaju po cesti iako je u tom trenutku bilo ukupno 83 zaraženih u čitavom svijetu (stoka diljem svijeta broji skoro 8 milijardi). Do dana današnjega u promilima mjerimo broj članaka koji je objavljen a da propitkuje službene metode i protokole kojih se vlade drže. Da li je razlog tomu što novinari svih tih medija dobivaju plaće iz istog džepa?
Ideja je jasna, ovo sve više izgleda kao jedna vožnja auta koje svakog trenutka sve više i više ubrzava dok se spušta niz nizbrdicu. Na kočnice smo “sjeli” ali one kao da su priključene na neko drugo vozilo, ovo naše se ne zaustavlja.
Neosporiva je činjenica da se remen steže sve brže i da sve ono što mi, stoka, smatramo da po rođenju zaslužujemo se jednostavno gubi, netko nam ga oduzima. Neosporiva činjenica je da razne tužbe, “suđenja koja su upravo počela”, “Nurnberg 2”, mirni prosvjedi koji sve više liče na proslavu rođendana sa svim tim svijećama i raznim dress code pravilima ne polučuju APSOLUTNO NIKAKVE REZULTATE. Na kraju krajeva, kakve rezultate priželjkujemo? Želimo li smjeniti, na primjeru Hrvatske, HDZ i Plenkovića da bi nam došli SDP i npr. Peđa Grbin? Ili želimo nešto iz ostatka ponude, mlakonje iz Mosta koji trojanskim referendumom žele legalizirati oduzimanje prava?
Ovaj sustav nema opciju koja za rezultat ima naše ovozemaljsko spasenje i mir. Točka.
StaroNormalno protiv Goga i (de)Magoga
Misija bloga StaroNormalno je upravo bila da iznosi sve ono što je nedostajalo na stranicama vodećih portala koji imaju svoje financijere. Nastojimo se držati toga principa i na temelju njega pišemo i ovaj članak.
Pastir svoju stoku čitav život štiti i ograđuje od vukova i drugih predatora, ali nitko više stoke nije potamanio od pastira. Zapamtite to!
Uzevši u obzir sve dosad napisano, ovaj članak smatramo našim vapajem da vi i mi, ta stoka, uzmemo svoje slobode i što je najbitnije slobodu i mir svoje djece u svoje ruke da bi ih mogli predati upravo toj djeci kao najljepše naslijeđe.
Da bi postigli željeno, moramo biti iskreni, transparentni, istinoljubljivi i beskompromisni!
Marko I. Francišković
Nešto izuzetno slično smo vidjeli na prosvjedu u Zagrebu, prije 10 dana, u liku gospodina Marka I. Franciškovića. Potvrdu u njegovu pravilnost smo dobili u cenzuri od ama baš svakog iole relevantnog medija. To je bio onaj znak, Marko je u pravu u vezi njih i njihovog načina rada!
Vezano za Franciskovića, za razliku od ostatka ekipe i ostalih blijedih govornika koji su trebali ubiti prosvjed kroz istrošene fraze i bezidejnost, Francisković je napravio korak dalje iz močvare u koju je režim planirao kroz svoju agenturu gurnuti ljude.
Govor Marka Franciškovića u Zadru (19.11.)
Govor Marka Franciškovića u Zagrebu (20.11.)
Govor Marka Franciškovića u Šibeniku (1.12.)
- Telegram kanal: https://t.me/banovinahorosan
- Telegram grupa: https://t.me/Banovina_Horosan
- https://www.youtube.com/channel/UCjciWE7DQf8z__CTvesy-Zg
Pozivamo Vas da dijelite ovaj link na što više mjesta, Telegram grupa, Facebook grupa da što više ljudi sazna za ovaj pokret i na taj načinu ponudimo našoj budućnosti još jednu šansu.
Stoga moji hrvati, vrijeme je da otplatite dug prema svojim očevima koji su svoje živote ostavili na oltaru domovine da bi mi i naša dječica danas imali pravo izbora u svakom segmentu života. Krv pamti generacijama, nemojte da krv vaših potomaka upamti da ste ih prodali.
Autor teksta: TomislavKaraman
